U knjižnici se dogodio zločin: knjižničarka je pripremila slatkiše za učenike 4. razreda, no oni su nestali. Naši hrabri četvrtaši odmah su se dali u potragu. Razdvojili su se u tri ekipe koje su pokušale pronaći lopova.
Prvo su obavili razgovor s knjižničarkom koja je rekla kako joj je netko ukrao vrećicu slatkiša kojima ih je htjela počastiti. Vidjela je samo krajičkom oka kako netko bježi. Na vratima je pronašla otisak prsta i dala ga analizirati. Međutim, izgubila je rezultat analize, propuh ga je otpuhao negdje prema vratima knjižnice.

Učenici su pronašli otisak prsta, a uz njega je bila neobična poruka:
“ZAR STE MISLILI DA ĆE BITI TAKO LAKO?! Analiza otiska prsta nalazi se negdje u vašoj prethodnoj lektiri. U jednoj od knjiga pronaći ćete sljedeći trag!” Srećom, naši mali detektivi dosjetili su se kako su čitali “Priče iz davnine” Ivane Brlić-Mažuranić i u toj su knjizi pronašli sljedeći trag koji je rekao: “ANALIZA OTISKA PRSTA: Nema podudaranja u bazi podataka. Jednak otisak pronađen je na stolu u uredu pored zbornice.”
Pored zbornice u uredu radi naša pedagoginja koja je tvrdila da ne zna tko je ukrao slatkiše. Kad je prolazila pored knjižnice, vidjela je da netko bježi i ispada mu papir. Otisak prsta ostavila je kad se pridržala za vrata sagnuvši se po papir.

Nije lako biti detektiv! Učenici su shvatili kako je papir koji su dobili od pedagoginje zapravo još jedna zagonetka. Trebalo je riješiti križaljku, a rješenje križaljke dovelo ih je do sljedeće osobe…

…a to je bila njihova učiteljica Maja. Nisu mogli vjerovati da bi njihova draga učiteljica bila upletena u ovakav zločin, ali ipak su se ohrabrili i razgovarali s njom.

Učiteljica je jasno i glasno rekla kako joj uopće nije jasno zašto je ometaju dok je na pauzi. Za kaznu im je dala bojanku koju su morali obojiti do kraja sata. Međutim, bojanka je otkrila kako učiteljica ipak zna malo više od onoga što im je otkrila. Bojanka je krila nekoliko slova. Kad su ta slova ispisali i složili, otkrili su kako je riječ o imenu. S nevjericom su slagali slova: I V A N A! Zar bi naša ravnateljica Ivana otuđila slatkiše?!

Ovo je skupina koja je uhvatila ravnateljicu na djelu. Slatkiši su bili u njezinoj ruci: taman ih je počela otvarati. Rekla je da je bila umorna i gladna, a slatkiši u knjižnici izgledali su baš primamljivo. Nije znala da su slatkiši namijenjeni njima.
Evo, slučaj je riješen, učenici su podijelili slatkiše i usput u knjižnici posudili svoju sljedeću lektiru “Emil i detektivi”.





