Učenici 4. razreda opet se pripremaju za novo književno djelo za cjelovito čitanje. U knjižnici su na zabavan i kreativan način sudjelovali na satu koji ih je pripremio za čitanje.
Najprije su pogledali nekoliko fotografija našeg dalmatinskoga grada i pokušali pogoditi o kojem se gradu radi. To su radili u tajnosti i nisu ostalim učenicima otkrili što su napisali. Zatim su, nakon još nekih fotografija ovoga grada i njegovih plaža, odgovorili na pitanje: “Može li ovdje pasti snijeg?” U skupinama su napisali argumente “ZA” i “PROTIV” i održali malu debatu.
Nakon debate opisali su kako bi se osjećali da žive u gradu gdje nikad nije bilo snijega i da se ujutro probude i ugledaju snijeg, poledicu, zimu. Bez lopata za snijeg ili “strugalica” za stakla, bez soli na asfaltu, život bi bio jako težak. Učenici su zaključili da bi grad jednostavno prestao funkcionirati. Uslijedila je vrećica-pogađalica: u vrećici su se nalazili predmeti koje su učenici smjeli samo dodirnuti i pokušati pogoditi o čemu je riječ. U vrećici su bili: vata koja je predstavljala snijeg, školjka koja je predstavljala more, rukavica koja je predstavljala zimu i magnetić koji im je otkrio da je riječ o gradu Splitu. Novi je naslov koji trebaju posuditi “Snijeg u Splitu” Matka Marušića. Većina je učenika odmah na početku pogodila o kojem je gradu riječ.
Zatim su pogledali neke od scena iz 2012. kad je Split zabijelio, a grad se teško nosio sa situacijom. Te su im scene bile inspiracija za uprizorenje zamrznutih scena.
Na kraju radionice četvrtaši su se natjecali u bacanju “gruda” u košaru. Budući da u knjižnici nemamo snijeg (a vani se otopio), u košaru su bacali lopte od starog papira. Damir je jedini uspješno pogodio košaru i osvojio malenu nagradu.
Za kraj je jedino preostalo posuditi knjigu i pročitati je, a mi smo u knjižnici uspješno dočarali zimski i morski ugođaj u isto vrijeme.
