Mala skupina Mladih knjižničara taj je dan obilježila radionicom.

Nakon rozgovora o pojmu pismenosti i što znači biti nepismen, Lana i David pokušali su zamisliti kako bi im bilo snaći se u svijetu ne poznavajući pismo. Ljudi koji ne znaju čitati i pisati zapravo su vrlo ovisni o pomoći drugih, kod kupovine, čitanja pošte, plaćanja računa... Zato smo zaključili kako smo svi vrlo sretni jer idemo u školu, čitamo, pišemo i pripremamo se za život.

Naši mali knjigoljupci prisjetili su se nekih knjiga koje su dosad pročitali i oživjeli su ih. Dali su im ruke, noge, oči, nos i usta. Lanina najdraža knjiga je "Snjeguljica", a Davidova "Vlak u snijegu".

Zatim su u oblačiće pisali zašto vole čitati i što najradije čitaju. Oboje čitaju zato što iz knjiga puno nauče, a najviše vole bajke, romane i stripove. Najdraži časopis im je Smib. Oblačiće smo lijepili u veliku rastvorenu knjigu i sve smo izložili na panou u knjižnici.

Učenicima je ova malena radionica bila zabavna i poučna, a također ih je poticala na kreativno izražavanje i kritičko promišljanje.